Nedjelja, 24 Rujan 2017 22:57

Pismo o. Generala na temu pastorala mladih i zvanja - ususret Dehonijanskoj godini Istaknuto

Napisala

General Družbe svećenika Srca Isusova, dehonijanaca, o. Heinrich Wilmer, u kolovozu 2017. oglasio se izvanrednim pismom svojoj subraći i čitavoj Dehonijanskoj obitelji u kojoj poseban naglasak stavlja na pastoral mladih i zvanja. Osobito veseli jer poruka progovara velikom zauzetošću za mlade i njihove potrebe, te potiče na sustavan rad s mladima i molitvu s mladima i za mlade te za izbor njihova zvanja. Među ostalim raduje poticaj na slavljenje Svete Ure, odnosno Prvih četvrtaka u mjesecu, koje je Hrvatska dehonijanska mladež već ranije poželjela slaviti kao vid duhovnog hoda u Dehonijanskoj godini u kojoj se obilježavaju iznimno važne obljetnice za čitavu dehonijansku zajednicu, napose u Hrvatskoj: 25. obljetnica župe u Trnovčici, kojom upravljaju dehonijanci, 15 obljetnica Hrvatske dehonijanske mladeži, 140 obljetnica osnutka Družbe i 175 obljetnica rođenja sl. B. o. Dehona.

Rim, 1. kolovoza 2017.

Novo oduševljenje i kreativnost u pastoralu zvanja: radikalnije, dosljednije, „kristoličnije“

Draga subraćo,
Reče im: "Dođite i vidjet ćete."  Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan.
(Iv 1, 39)
Raduje me što mogu doprijeti do sve subraće u svijetu i progovoriti o pastoralu mladih i zvanja.
Predstavljajući put priprave za Sinodsku skupštinu 2018. na temu Mladi, vjera i razlučivanje zvanja, papa Franjo je cijeloj Crkvi otvorio novu perspektivu kako s radošću i oduševljenjem pristupiti temi mladih i zvanja. Za nas je ovo važna prilika uključiti se u razmišljanje koje će sigurno dovesti do nove zauzetosti za mlade našega vremena.

Oživjeti svijest
Ovaj izazov rodio se najvjerojatnije za vrijeme posljednjeg Svjetskog dana mladih u Krakovu 2016. kada je Papa rekao mladima: „Crkva danas gleda na vas, svijet danas gleda na vas i želi od vas učiti.“
Mladi nisu samo Crkva budućnosti, već su sadašnjica Crkve. Stoga upravo danas moramo djelovati u zajedništvu s njima kako bi se plamen i radost evangelizacije održali živima.
Družba je napravila velike korake na tom području pastorala, angažirajući ljude i ulažući materijalna sredstva. Mnogo je onih koji puni oduševljenja i predanja ustrajno rade s mladima na polju zvanja. Međutim, nije dovoljno odrediti odgovornu osobu; potrebne su nam osobe koje imaju vremena biti s mladima.
Bit ćemo vjerodostojni i sposobni uspostaviti odnos s mladima ako prvenstvo damo slušanju mladih. Iz tog razloga, kao što kaže papa Franjo, treba naučiti „trošiti vrijeme“ slušajući njihove snove, poteškoće, probleme i njihove uspjehe, i učiti od njih. Pastoral mladih koji ne posvećuje dovoljno pozornosti zvanjima osuđen je na rizik „mladenačke nezrelosti“, dok pastoral zvanja odvojen od pastorala mladih može postati preuzak i ograničen. Istovremeno, trebamo ostati budni i otvoreni prema pastoralu zvanja koji se ostvaruje u kontaktu s odraslima koje su u fazi traženja. Poziv na posvećeni život jako nam leži na srcu. U tom kontekstu, čitavim srcem želimo staviti naglasak ne samo na one koji žele postati svećenici, već i na one koji žele posvetiti svoje živote kao [redovnička] braća. Čini mi se kako je pitanje zvanja redovničke braće prilično zanemareno. To je dar kojem treba pristupiti s novom pozornošću.

Nova kreativnost
Pastoral mladih i pastoralna skrb za zvanja predstavljaju stalno poslanje Crkve, stoga ne smijemo zaboraviti snažnu povezanost između misija i svijeta mladih kao i budućih zvanja. S iznimnom jasnoćom i dalekovidnošću, o. Leon Dehon od samih je početaka usmjerio Družbu na odlazak u misije. Istovremeno, širom je otvorenih očiju gledao na lokalna zvanja kako bi misijama osigurao potporu. I danas naš izbor mora biti usmjeren prema svijetu mladih, dajući im otvorenu ponudu duhovnih zvanja.
O čemu se radi? Htjeli bismo pozvati našu Družbu na odvažno djelovanje na polju „pastorala zvanja“. U tom djelovanju naša je pozornost usmjerena na mlade i odrasle.
U osnovi, radi se o tome da kao djeca o. Dehona stvaramo prostor i posvećujemo vrijeme mladima. Zajednica koja ne nalazi ni mjesta ni vremena kako bi poslušala mlade nema budućnosti. U mnogim mjestima ovoga svijeta radimo za malene i stariju djecu, za mlade i mlađe odrasle. Često teško radimo. No, da li ih slušamo? Dopuštamo li doista mladima da uđu naš život? Otvaramo li svoja srca na njihova pitanja? Slušamo li ih egzistencijalno?
Htio bih time reći: slušamo li ih na način da njihova pitanja i potrebe, njihovi prijedlozi i razmišljanja mogu promijeniti naš život? Nije to jednostavno, često je neugodno i mučno. Pa ipak, sv. Benedikt je u svom pravilu poticao opata da sluša najmlađega.

U tom smislu, draga moja subraćo, predlažem vam sljedeće tri stvari:

1. Pratnja
U svakoj provinciji, svakom distriktu, svugdje gdje su prisutni dehonijanci, u svakoj zajednici treba biti postavljeno pitanje: gdje se susrećemo s mladima, gdje ih slušamo? Gdje ih pratimo u njihovim životnim težnjama, u njihovoj gladi za pravednošću, čežnji za ljubavlju, u želji biti uvaženima, prihvaćenima, da se osjećaju kao kod kuće? Kako ih pratimo u njihovoj čežnji da izgube vlastiti život kako bi zadobili život u punini? Ovo nije samo zadatak isključivo za najmlađe dehonijance, ne, ovdje također vidim prostor za djelovanje i onih starijih među nama. Kao što i u obitelji, djedovi imaju važnu ulogu u životima svoje unučadi.
Stoga je sljedeće pitanje upućeno svoj subraći, mladima i onima koji su među nama u poodmaklim godinama: Gdje možemo posvetiti još više (!) vremena i prostora mladima? Kako i gdje s mladima još više možemo dijeliti radost Evanđelja? Priželjkujemo si kandidate koji bi bili spremni i sposobni učiti. Spremni i sposobni učiti: to su kriteriji koji opisuju prikladne kandidate. Ipak pitam se, jesu li naše zajednice doista sposobne učiti, buditi zanimanje, prihvatiti iznenađenja. Jesu li naše zajednice atraktivna mjesta u službi viših životnih ideala?
Pratiti drugu osobu podrazumijeva na vlastitoj koži doživjeti ono što se događa u životu mladog čovjeka. Osobna pratnja zahtijeva neprestano izoštravanja vlastite osjetljivosti te u karakternim osobinama mladog čovjeka otkrivati resurse i bogatstva.
Radi se o njegovanju odnosa između čovjeka i Boga, surađujući u ostvarenju cilja: ukloniti sve što taj odnos otežava. Pomagati u donošenju životnih odluka pred kojim se mladi čovjek nalazi, a koji najbolje odgovara njegovu stilu života. Ne treba se bojati voditi neku osobu Gospodinu i pripravljati teren za susret s Njim, kako bi u svakodnevnom naporu mogao graditi vlastiti život u više ili manje svjesnom traženju smislenog života.
Otvorimo mladima svoje strukture, domove, naše zajednice! Stvarajmo nove mogućnosti kako bismo bili posrednici mladima. Budimo kreativni! Pozivajmo mlade i dijelimo s njima prostor i vrijeme.

2. „Leadership“ (Vodstvo)
Predlažem da pozivate mlade (i odrasle mlade) na sudjelovanje u procesu razaznavanja i donošenju odluka. Pozivajte vjernike i nevjernike, pobožne i skeptike, one koji prakticiraju vjeru iz uvjerenja i predane kritičare. Neka sudjeluju u konzultacijama prije donošenja vaših odluka. Naravno, ne trebaju oni imati posljednju riječ. Ona pripada odgovornima za zajednicu. Međutim, mlade (i odrasle mlade) treba barem poslušati u procesima stvaranja odluke – kao što to predlaže sv. Benedikt iz Nursije.
S tim ciljem organizirajte susrete, radne skupine u kojima ćete uključiti mlade (i odrasle mlade) u procese donošenja vaših odluka. Pitajte ih koje su im potrebe? Što ih muči? Što im je potrebno u životu?
S druge strane, draga subraćo, što vi možete dati mladima? Pozivajte mlade (i odrasle mlade) na susrete vaših provincija, neka barem djelomice sudjeluju. Pitajte ih: kako biste vi promijenili našu provinciju? Što biste, s obzirom na duhovnost Presvetog Srca Isusova stavili na prvo mjesto? Kako biste širili i razvijali karizmu o. Dehona u kontekstu trenutnih društvenih zbivanja? Što bismo trebali učiniti mi, dehonijanci, u svojoj provinciji kako biste vi doista srčano mogli surađivati s nama?
Pozivajte mlade i odrasle da zajedno s vama pođu u posjet siromašnima i bolesnima. Pozivajte da s vama posjete migrante i izbjeglice. Pozivajte ih da se bore s vama za pravdu i mir. Pozivajte mlade i odrasle da s vama ostvaruju misijske projekte naviještanja Evanđelja. Recite im: trebamo vas. Želimo vašu suradnju.
Upitajte ih: Što bismo trebali promijeniti? Kako bismo – prema vašem mišljenju – trebali mijenjati sebe? Kako možemo postati saveznici u širenju radosti evanđelja po cijelom svijetu, dosljednije, radikalnije, „kristoličnije“?

3. Molitva
Bliskost, osluškivanje, suodgovornost i planiranje neke su od aktivnosti koje nas potiču na zauzimanje za ovo područje pastorala s nadom i proroštvom.
U središtu svega mora biti molitva. Molitva nam otvara novi vidik, vidik Božje volje. Zvanje „ne možemo sami stvoriti“, stoga se pouzdajemo u molitvu za mlade (i odrasle mlade). Mlade preporučujem u molitvu sve braće, suradnika i prijatelja, dobročinitelja i samih mladih. Molimo za mlade! Nosimo ih u svojim srcima. I uznesimo ta srca Bogu.
U tom smislu, molimo za zvanja, napose za zvanja u našu Družbu. Molimo redovito.
Sve vas pozivam da s većim oduševljenjem slavimo Prvi četvrtak u mjesecu i toga dana na poseban način molimo za zvanju. To bi trebalo biti jasno naglašeno u liturgiji. Također, pozivam svu subraću da dnevno mole za zvanja. Svaki dan! Čak i kratka svakodnevna molitva dotiče Božje srce i nas čini budnima. Pozivamo vas da koristite poznate molitve, ili oblikujete nove. Predlažem da, ako već ne postoje, osnujete molitvene grupe za zvanja. Pritom mislim na molitvene grupe u kojima su svi dobrodošli, uključujući i mlade, a koje također organiziraju mladi i odrasli mladi.
Kao što možete zaključiti iz ovih razmišljanja – stvar je to koja mi jako leži na srcu. Ako se doista zauzmemo za nju možemo doživjeti ugodna iznenađenja za budućnost Družbe. Pozivam odgovorne za provincije, regije i distrikte da započnu dijalog i razlučivanje koje vodi do nove oduševljenosti i kreativnosti u pastoralu zvanja.
Odgovorne za pastoral zvanja molim da ovo pismo ne shvate kao puki poticaj, već kao ohrabrenje za poduzimanje novih inicijativa. Molim sve da se otvore mogućnostima zajednica, promisliti i konkretizirati predloženo, možda i osmisliti nešto prilagođenije vašem kontekstu.
Zahvaljujem vam na svemu što činite na ovom značajnom području, i zahvalan sam za sve što možete učiniti u budućnosti. Pozivam vas da hodite započetim putem priprave za Sinodu 2018. (yout.synod2018.va). Naša vjera osnažena je jakošću i trajnim djelovanjem Duha Svetoga, koji nas vodi i čini svjedocima dara primljenog po zvanju. Prvi znak tog svjedočanstva jest radost i sreća slobodnog i zahvalnog nasljedovanja Isusa Krista koji nas je pozvao po imenu i učinio da se zaljubimo u Boga i njegove planove.
Prateći stope voljenog apostola, sv. Ivana, započinjemo naš angažman u kojem ćemo obratiti veću pozornost na svijet mladih. Put rasta u vjeri od prvog poziva do predanosti svjedočenju pomaže nam shvatiti iskustvo zvanja kao razvojni proces unutarnjeg razlučivanja i sazrijevanja u vjeri.
Sve svoje zajedničke napore oko ostvarivanja novih puteva s mladima stavljamo u Srce Isusovo. Neka nas Marija, naša nebeska Majka, koja je poslušavši anđela Gabrijela izrekla svoj fiat (neka bude), ohrabri u hodu ovim novim i odvažnim putom. Neka se sluga Božji o. Leon Dehon zauzme kod Gospodina za nas kako bismo bili vjerni radosti evanđelja.

(prijevod: Luka Mlinarić)

Pročitano 151 puta Poslijednja izmjena dana Nedjelja, 24 Rujan 2017 23:09